Može li informacija o ograničenoj cijeni promijeniti način na koji kupujemo?

Kada se procjenjuje učinak ograničavanja cijena, najčešće se postavlja jedno pitanje: jesu li cijene niže? No sama promjena cijene ne govori nam što se istodobno događa s prodajom i prihodima.

Prof. dr. sc. Ružica Brečić, prof. dr. sc. Zrinka Lukač i mr. sc. Maja Bogović u novomu su radu objavljenomu u Zborniku Ekonomskoga fakuteta Sveučilišta u Zagrebu, pokazale zašto to nije dovoljno. Na temelju podataka o maloprodaji u Hrvatskoj analizirale su kako je ograničavanje cijena koje je uvela Vlada utjecalo ne samo na razine cijena, nego i na prodane količine i prihode u nekoliko kategorija osnovnih prehrambenih proizvoda.

Rezultati pokazuju da se učinci razlikuju među kategorijama. Kod brašna je zabilježen najveći pad cijena, ali i najizraženiji rast prodanih količina. Kod mlijeka su promjene bile znatno manje, dok je suncokretovo ulje pojeftinilo, ali bez usporediva rasta prodaje.

Zašto ista mjera nije imala jednak učinak na sve proizvode? Zato što potrošači ne reagiraju jednako na promjene cijena različitih proizvoda. Njihova reakcija ovisi, među ostalim, o tome koliko često proizvod kupuju, koliko ga je lako skladištiti i koliko je važan u ukupnoj potrošnji kućanstva.

Glavni je zaključak jednostavan: niža cijena ne znači nužno veću prodaju, kao što ni veća prodana količina ne mora uvijek nadoknaditi smanjenje cijene proizvoda. Želimo li procijeniti stvarne učinke mjera ograničavanja cijena, potrebno je zajedno promatrati razine cijene, prodane količine i prihode.

Takav pristup omogućuje potpuniju procjenu učinaka regulacije cijena hrane i pokazuje zašto bi pri donošenju i ocjenjivanju ovakvih mjera i donositelji javnih politika i trgovci trebali gledati dalje od same cijene.

Rad je nastao u okviru projekta GAMEHEALTH, financiranoga sredstvima Europske unije – NextGenerationEU.

Želite saznati više o rezultatima? Cijeli rad dostupan je ovdje.